1. |
Laku noć
02:39
|
|||
2. |
||||
|
Sanjao sam da Maideni imaju koncert u učionici iz glazbenog u mojoj osnovnoj školi. Skupila se hrpetina ljudi koja gorljivo skandira „Mejden! Mejden!“ Maideni za to vrijeme praše sto na sat, ispaljujući hitove jedan za drugim.
Nakon koncerta čeka se bis za koji su spremili posebno iznenađenje.
S obje strane stejđa spuštaju se dva velika video zida i uspostavlja se satelitska veza. Na lijevom ekranu, ispod kojeg piše „Live from Scotland“, pojavljuju se svirači gajdi, dok se na desnom ekranu pojavljuje veliki simfonijski orkestar direktno iz Rima. Orkestrom dirigira Papa Ratzinger, poznatiji kao Benedikt XVI.
Počinje odbrojavanje: 3, 2, 1…
Cijeli simfonijski orkestar, stotine gajdi, te tri heavy metal gitare počinju svirati „Jesen stiže dunjo moja“ na opće oduševljenje fanova, dok glazbenjačin klavir u kutu plače od sreće.
|
||||
3. |
||||
|
Sanjao sam da postoji vrlo rijetka bolest: „bolest jezikoidnog psa“.
Uglavnom se javlja prilikom dehidracije kad bolesnik pada u nesvijest, dok mu jezik poprima pseći oblik i pritom laje u potrazi za tekućinom. U tim trenucima, jezik preuzima potpunu kontrolu nad čovjekom koji često zaranja facu u najbližu lokvu na cesti. Takav neprivlačan prizor poznat je pod nazivom „bljuvarenje“.
Kako bi upozorili javnost o ovoj bolesti, Ministarstvo zdravstva snimilo je kratki edukativni film. Film prikazuje obitelj okupljenu oko stola u vrijeme nedjeljnog ručka. U jednom trenu, sin režeći zaranja facu u tanjur juhe. „Pa šta mu je, za boga miloga?“, zabrinuto zapita tetka. Otac srkne žlicu juhe i hladno odgovori:
„Ma ništa, opet bljuvari…“
|
||||
4. |
||||
|
Sanjao sam da sjedim na vrhu sljemenskog tornja i gledam prema sjeveru.
Vrijeme je bistro i lako razaznajem obrise zagorskih brega. Izgledaju kao da su na dohvat ruke, kao sa slike impresionističkog majstora. Iza njih, u pozadini, uzdiže se ogromno napušteno postrojenje ljubljanske industrijske zone. Sivi tonovi čađe u kontrastu su s pastelnim bojama Zagorja.
Plivam prema njima nepreglednim morem, u nedogled.
More se pretvara u močvaru, a kroz rupu u žičanoj ogradi ulazim u kompleks kolosalne tvornice ljubljanskog predgrađa.
Tamo na sredini, u dvorištu, sa vješala visi krpena lutka Paola Di Cania u Juventusovom dresu.
|
||||
5. |
||||
|
Sanjao sam da je izumljena Sprava 22.
Sprava 22 natakne se na vrh prsta, a svaki puni sat tanka igla ubada jagodicu i uzima mikro uzorak krvi na analizu. Kad utvrdi spojeve koji nedostaju tijelu, Sprava putem igle ubrizgava potrebne spojeve u krvotok u malim, vrlo koncentriranim mikro dozama. Sprava 22 napaja se energijom otkucaja srca i zahvaljujući njoj čovjek može mjesec dana preživjeti bez vode, hrane i sunca.
Izum ove Sprave baziran je na prirodnom fenomenu tetraedarskih priljepaka koji su izumrli prije desetak godina. Priljepci su se hvatali za zapešće i sisali male količine krvi poput pijavica. Za uzvrat, domaćinu su ubrizgavali koncentriranu mješavinu antibiotika.
Upravo su tetraedarski priljepci zaslužni za spas malog tasmanijskog plemena koje je zahvaljujući njima preživjelo dug put splavovima do obala Australije.
Pleme je nastavilo životu u Australiji i već za tri godine osvojilo svoje prvo zlato na Zimskoj olimpijadi u Lillehammeru.
|
||||
6. |
||||
|
Sanjao sam jug Amerike početkom 20. stoljeća. Sumrak.
Cura i dečko na pragu puberteta trče prašnjavom stazom. Cura u ruci vrti ofucanu francusku kapu dok joj osmijeh zadovoljstva krasi lice.
Odjednom, osmijeh se ispravi u ravnu zabrinutu liniju. „Što ako nam roditelji saznaju za ovo?“ Oboje zastanu fiksirajući se neizvjesnim pogledima, a kadar se smrzne. Glas pripovjedača izranja iz tišine:
„Ako roditelji saznaju da su im djeca artisti, moguća su dva raspleta.“
RASPLET 1:
Kadar prikazuje roditelje bezizražajnog lica ispred neutralne pozadine.
„Ovdje sam da vam priopćim vijest: vaša djeca su artisti.“
Pozadina poprimi jarku crvenu nijansu. Majka brizne u plač, dok otac počne vaditi remen iz hlača.
RASPLET 2:
Kadar prikazuje roditelje bezizražajnog lica ispred neutralne pozadine.
„Ovdje sam da vam priopćim vijest: vaša djeca su artisti.“
Pozadina se rascvjeta u tisuću cvjetova. Otac stavi prste u usta i glasno zafućka od zadovoljstva, dok majka počne zahvaljivati Bogu na Nebesima.
|
||||
7. |
Sanjao sam lijep dan
01:25
|
|||
|
Sanjao sam lijep dan. Dan kad sam rezervirao stol u restoranu za obiteljski ručak.
Za sedmero.
Deda Štef pojavljuje se živ i zdrav. Sretan sam što ću morat proširit rezervaciju.
Na osmero.
|
||||
8. |
||||
|
Sanjao sam da ulazim u prazan hangar obljepljen slikama svetaca. U mračnom kutu, izvrnut na leđima leži mrtvi kukac. Gledajući ga, osjećam kao da sam i ja u tom kutu, mrtav.
Bježim u auto, palim ga i dajem gas. Vozim se nadvožnjacima s pogledom na kipove velikana hrvatske prošlosti:
Stjepan Radić, Mažuranić, ban Jelačić.
Ubrzo ulazim u tunel posvećen stranim velikanima:
Napoleonu, Tutankamonu, Marie Curie.
Na stropu tunela je ogromna slika stopala bez palca. Parkiram na zaustavnoj traci i čitam objašnjenje:
„Stopalo bez palca“, ulje na stropu, autor: nepoznat.
„Ovo djelo posveta je Michaelu Jacksonu, koji je neposredno prije smrti ostao bez palca u bizarnoj nesreći u kutu praznog hangara.“
|
||||
9. |
||||
|
Sanjao sam predivan seoski ranč na koji dolaze bračni parovi kako bi se odmorili od gradskog kaosa. Wellness, odbojka na pijesku i eko prehrana samo su neke od blagodati ranča koji je pun slatkih malih životinjica koje bezbrižno trčkaraju uokolo. Par kilometara dalje, iza sedam gora, o djeci bračnih parova brinu se tete blagih očiju i široka osmijeha. Nebo je vedro, a zrak čist.
Raj na zemlji.
Jedno jutro, glas iz velikog razglasa zagrmi: „Pažnja, molim! Postali ste dio velike obmane. Vaša djeca su u opasnosti. Imate dvije minute da zakoljete što više slatkih malih životinjica, a pobjedniku ćemo dijete ostavit na životu. Puno sreće želi vam Uprava.“
Kraj poruke popraćen je zaglušujućom bukom, vriskom i plačem bračnih parova koji su se razbježali po ranču u potrazi za oštrim predmetima.
|
||||
10. |
||||
|
Sanjao sam da sam parkirao auto u nepoznatom kvartu punom malih ulica. Više ga ne mogu naći i besciljno lutam u potrazi.
Odjednom, ispred mene nasred ceste stvori se ogromna rupa. Sa svake strane rupe stoji grupa školaraca u pratnji učiteljica te razmišljaju kako dalje.
Školarci jedan po jedan oprezno hodaju uskim rubom.
Pogleda sa ruba je predivan, rupa obrasla mahovinom i ukrasnim biljem. Dolje na dnu, u malom bazenu leži utopljena mačka.
Učiteljica hrabro skače u provaliju, zaranja u bazen, izvlači mačku i daje joj umjetno disanje na sveopće zgražanje učenika.
Odjednom, mačka otvori oči, upali jet pack na leđima i izleti iz rupe.
„Mjau, mjau“, veselo se oglasi a onda odjuri u nepoznatom smjeru.
U smjeru mog auta.
|
||||
11. |
||||
|
Sanjao sam pande koje teško podnose samoću. Ako nemaju svog panda prijatelja, padnu u depresiju.
Na svu sreću, postoje plišane pande koje pomažu pravim pandama u borbi s tim problemom. Don Fabio i ja bavimo se preprodajom plišanih pandi – panda mafija. Krademo plišance pandama i opet prodajemo po masnoj cijeni.
Jedne noći, ukrali smo plišanca najvećoj pandi na svijetu.
Najveća panda počela je nekontrolirano plakati, a njene suze ubrzo su potopile cijelo obližnje selo. Ljudi su doplivali do pande i skupili se u veliki grupni panda zagrljaj.
Plakali su s pandom, a ja sam plakao zajedno s njima.
|
||||
12. |
||||
|
Sanjao sam da tata i ja idemo do stare vikendice u Stubici.
Sve se promijenilo: garaža je zatrpana, brajda počupana, a krov promijenjen. Prozori su prekriveni zavjesama.
Međutim, ulazna vrata i dalje su ista. Ista ona drvena vrata s oznakama mog rasta koje je deda marljivo bilježio godinama. Lagano ih otvorim i provirujem unutra.
„Gle tata, moje igračke.“
|
||||
13. |
||||
|
Sanjao sam da stojim na semaforu u 7 ujutro.
Pored mene stoji albino u raskvašenim cipelama Joeya Ramonea. Ima krvave oči i rijetku kozju bradicu.
Zeleno svijetlo se pali i on oprezno kreće. Poput divlje životinje koja njuši lovca. Šepavi hod prošaran jedva vidljivim pokušajima trka, kao da mu je noga ranjena u Joeyevim cipelama.
U mojim ušima, Screamin' Jay Hawkins baca magije.
Krećem za albinom, al putevi nam se ubrzo razdvajaju. On skreće desno, a ja hitam lijevo na tramvaj. Pratim ga kroz prozor tramvaja dok ulazi u cvjećarnicu na uglu. Izlazi s buketom crvenih ruža, baca ih u prvi koš za smeće, a potom zastaje. Na bijelom licu osjeća poglede tramvajskih putnika, koji svoje oči bacaju preko tri automobilske i dvije tramvajske trake.
Auti škripe pred naletom skakutavih očiju.
Albino se zabija u čovjeka koji mu u facu ispuhuje dim, a cigaretu mu gasi posred čela. Joey pada na pod otvorenih usta preko kojih piše „mute“, dok Screamin' Jay u mojim ušima rokće savršeni soundtrack.
Tramvaj napokon kreće, dok se dim iz zgarišta na čelu diže u zrak, stapajući se s čađavim pročeljima zgrada.
|
||||
14. |
||||
|
Sanjao sam da je u djevojku ušo đavo. Tako taj događaj opisuju mještani malog, siromašnog sela X.
Djevojka se našla na vrhu blatnjavog puta. Preokrenula je očima, skinula se do gola i bacila u blato. Valjala se sve dok njeno blijedo tijelo nije prekrio debeli sloj ljepljivog blata. Teško se uspravila i krenula dalje, a put je iz blatnjavog prešao u pjeskovit. Bacala se po pješčanom putu, dok su se zrnca pijeska svjetlucala na blatnjavom tijelu. Put je uskoro postao šljunčan. Djevojka se izvijala na njemu poput jegulje, dok joj je oštro kamenje zadavalo rane. Njeno tijelo postalo je skulptura blata, pijeska, kamenja i krvi.
Zadnjim snagama doteturala je do proplanka gdje su seljani okretali vola na ražnju. Pokušala je vrisnuti al su joj glasnice bile izranjavane šljunkom. Na kraju se bacila u žeravicu. Seljani su istjerali đavla letvama i kolcima.
Danas seljani ugodno žive u malom i bogatom svetištu X.
|
||||
15. |
||||
|
Sanjao sam da je opet Drugi svjetski rat, al ovaj put uspijemo klonirati Supermana sto puta i sve završi u deset dana.
Birkenau je prazan, a Ana Frank umire u dubokoj starosti.
Adolf Hitler, ti nećeš pobijediti.
|
||||
16. |
Dobro jutro
01:30
|
|||
If you like Van Klokan Band, you may also like:
Performance of a Lifetime
by August, Yours Truly
The endlessly inventive August, Yours Truly returns with another dazzling experimental LP, exploring the way we perform identity.
go to album
In The Eyes of God
by August, Yours Truly
A haunting, beautiful, autobiographical record that uses samples of old gospel records to wrestle with faith and unbelief.
go to album
Longer Form Cat Calls
by jobfit
The latest EP from jobfit explores the intersection of electronic music and spoken word, setting vivid writing over crackling beats.
go to album
Moody and weird experimental pop from Melbourne follows the intuitive logic of the surrealist game from which the group takes their name.
go to album
Estonian experimental recorder Man Rei creates witchy, whispery compositions built out of urban field recordings & meditative vocal samples.
go to album
You Fucken Sucker
by Paul de Jong
The former member of The Books explores disappointment and despair on his brilliant new record.
go to album
featured on Bandcamp Radio Sep 8, 2015
go to album
